Novo vreme, novi Bob
12 Oct 2011Kada je reč o modi, kao i ponudi proizvoda, većina osoba lako primećuje kad se ona menja. S druge strane, verujem da pojedincu nije tako jednostavno da blagovremeno uoči promene koje se dešavaju u vezi sa potrošačima. Pa ipak, primećivao on ove promene lakše ili teže, nesumnjivo je da se danas ne govori o istoj vrsti potrošača kao pre nekoliko desetina godina. Naime, tada su se potrošači razlikovali u odnosu na pol (muško/žensko), zaposlenje (nezaposleni/zaposleni/penzionisani) i slično. Ali otkad su, u poređenju sa ranijim vremenima, potrošači postali zahtevniji, ove odrednice se više ne poimaju dovoljnima, već se sve češće pojavljuju nove ciljne grupe na tržištu/ima. A sem što su nove, one su takođe brojne i među sobom se u mnogome razlikuju.
Jednom od ovih grupa smatraju se bio snobovi (bio snobs), to jest oni koji pokušavaju da postave granicu između sebe i drugih koristeći ekološke proizvode, na primer, odeću izrađenu od prirodnih tkanina i neretko skuplju od ostale. Kada se, pak, radi o ishrani, bio snobovi kupuju organsku hranu pravdajući se rečima da to ne čine zbog toga što je ona skuplja od neorganske (prema tome, ne mogu je svi sebi priuštiti), nego iz razloga što je zdravija i mnogo ukusnija. Međutim, jedna studija iz 1992. godine, sprovedena u Sjedinjenim Američkim Državama, pokazala je da učesnici, potrošači organske hrane, koji su sa povezom na očima jeli voće i povrće, samo na osnovu ukusa nisu uspevali da pogode koje je organsko, a koje neorgansko. I, što je možda još značajnije, neki od njih su čak govorili kako im se više dopadaju neorgansk proizvodi.
Osim bio snobova, jednu od novih ciljnih grupa predstavljaju dečaci i devojčice, uzrasta od devet do sedamnaest godina, koji kao da su prebrzo odrasli (tweens). Tačnije, oni se odevaju i ponašaju poput odraslih, tako da se pravi i naročita garderoba upućena tweens-ima. Kao slikovit primer može da posluži način oblačenja lika iz serije Tračara, Čak Basa (Chuck Bass), veoma zvaničan i prefinjen za mladića od šesnaest godina (odela, kravate, džemperi na romboide i košulje). Što se tiče ženskih tweens-a u seriji, neizbežno je osvrnuti se na Čakovu drugaricu i bivšu devojku, Bler Waldorf (Blair Waldorf).
Nasuprot tweens-ima, nalaze se odrasli-deca ili kidults. Ovaj pojam najčešće se odnosi na ljude uzrasta od dvadeset do trideset godina, iz srednjeg i višeg srednjeg društvenog staleža, univerzitetski obrazovane i nastanjene pretežno u gradovima, koji se okreću ka određenim proizvodima ne bi li se podsetili svog detinjstva (postoje prodavnice namenjene isključivo kidults-ima, kao što je La Moda u Barseloni). Njih je Žan Pol Hordijk (Jean Paul Hordijk), direktor marketinga u Burger King-u, imenovao još i generacijom 3.2 pod kojom je podrazumevao tridesetogodišnjake sa zaradom od 2000 evra mesečno i potrošačkim navikama iz najmlađih dana, koji poseduju AllStar patike i/ili užinaju palačinke sa euro kremom. Drugim rečima, ove osobe rado gledaju crtane filmove, mada je njihov sadržaj za odrasle (recimo, Simpsonove).
I za kraj, ne bi trebalo zaboraviti ni na nemali broj osoba koje, iako troše navedene proizvode, rade to iz sasvim drugih razloga. Međutim, u poređenju sa njima, pripadnici novih ciljnih grupa potrošača su, ubeđena sam, neporedivo značajniji činioci sadašnjice, pogotovo ukoliko se imaju u vidu reči vlasnika reklamne agencije Bob, Cezara Garsije (César García): „Više ne vlada novac. Više ne vladaju mediji. Više ne vladaju proizvođači. Vlada Bob.“ A ko bi drugi mogao imati toliku moć u novom vremenu (biti Bob), ako ne novi potrošači.
Autorka: Staša Djurić












